Trio Seraphim – Panona Organo

Obilježavanje 190. obljetnice rođenja graditelja orgulja Jozsefa Angstera

(Kácsfalu /Jagodnjak, 7. srpnja 1834. – Pécs /Pečuh, 9. lipnja 1918.)

Koncertni ciklus Panona Organo – drugi koncert

Trio Seraphim u Đakovačkoj katedrali

2024. godine obilježava se 190. obljetnica rođenja Jozsefa Angstera, jednog od najpoznatijih graditelja orgulja svoga vremena te se koncertnim ciklusom tijekom 2024.g., pod nazivom PANONA ORGANO, želi podcrtati važnost orgulja, a poglavito budući da Angster potječe iz Slavonije i Baranje.

Orgulje, čija se funkcija održava i obnavlja kroz redovito sviranje, instrument je koji traži više prilika za upotrebu izvan misnih slavlja, što ciklus Panona Muziko / Panona Organo ima u cilju razviti kroz brojne koncerte.

Koncertni ciklus Panona Organo 2024. sastoji se od osam koncerata koji će se izvoditi od travnja do prosinca 2024. godine.

Drugi po redu koncert u okviru Koncertnog ciklusa je koncert u Đakovu:

Trio Seraphim

12.5.2024., u 19,30 sati

Katedrala Sv. Petra, Đakovo

Program:

MONIKA CEROVČEC, sopran

VEDRAN KOCELJ, trublja

PAVAO MAŠIĆ, orgulje

Koncert: „Anđeoska Djevice“

Anđelko Klobučar : Fanfare za trubu i orgulje

César Franck : Ave Maria

Ivan pl. Zajc : Ave maris stella

Francesco Paolo Tosti : Ridonami la calma (Ave Maria)

Franjo Lučić : Fantazija u c – molu

Franjo Dugan : Ave Maria

Giuseppe Verdi : La Vergine degli angeli (La Forza del Destino)

Giacomo Puccini : Salve Regina

Pietro Mascagni : Regina coeli laetare (Cavalleria Rusticana)

Trio Seraphim je ansambl čiji se koncerti odlikuju originalnim skladbama i obradama koje posebno priređuju za svoje nastupe. Čine ga renomirani glazbenici: Monika Cerovčec, solistica zbora HRT-a; Vedran Kocelj, jedan od vodećih hrvatskih solista na trubi i solo trubač Simfonijskog orkestra HRT-a; Pavao Mašić, orgulje, dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Laussani 2006.

Trio Seraphim ansambl je posvećen rado slušanom repertoaru za glas, trublju i orgulje. Ujedinivši ponajbolje hrvatske soliste, na glazbenoj je sceni prisutan od 2018. g., a njihovi koncerti odlikuju se originalnim skladbama i obradama koje posebno priređuju za svoje nastupe, uvijek praćene laskavim kritikama publike i struke.

Monika Cerovčec solistica je Zbora Hrvatske radiotelevizije i ansambla Antiphonus. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je studije glazbene kulture i solo pjevanja (u klasi prof. Lidije Horvat – Dunjko). Debitirala je u zagrebačkom HNK-u u ulozi Drugog dječaka (W. A. Mozart: Čarobna frula), a kasnije nastupa u ulogama Nimfe (C. Monteverdi: Orfej), Gianette (G. Donizetti: Ljubavni napitak), Karolke (L. Janáček: Jenůfa) i Jelene (I. Zajc: Nikola Šubić Zrinski). Godine 2005. nastupila je u Dubrovniku u ulozi Bastiena (W. A. Mozart: Bastien i Bastienna). Iste godine osvojila je 1. nagradu na državnom natjecanju u Dubrovniku, a zatim odlazi u Mainz u Njemačkoj gdje uči kod A. Karasiaka. Pohađala je i majstorske tečajeve mnogih, svjetski poznatih pjevača, kao što su M. Lipovšek, C. Eder, L. Spitzer, M. Nador. Kao solistica nastupala je s Orkestrom Hrvatske vojske, Orkestrom HRT-a, Zadarskim komornim orkestrom te Cantus Ansamblom. Zapaženi su njezini nastupi na području baroknog, ali i suvremenog repertoara: za projekt kantati francuskih skladatelja Ljubav nježna, ljubav okrutna, uz Hrvatski barokni ansambl, osvojila je nagradu Orlando, a bilježi i istaknute nastupe uz pijanista Filipa Faka, te ansambl Cantus (s kojim je 2016. izvela monodramu Erwartung A. Schoenberga).

Vedran Kocelj, jedan od vodećih hrvatskih solista na trubi i solo trubač Simfonijskog orkestra HRT-a, diplomirao je trubu u Ljubljani kod Stanka Arnolda. Usavršavao se na majstorskim tečajevima kod Johna Wallacea, Bo Nilsona i Eda Carrola, a svirao je i u Orkestru mladih Gustav Mahler pod vodstvom Pierrea Bouleza. Često tražen za izvedbe repertoara od baroka do suvremene glazbe, redovito nastupa uz ansambl Cantus i Hrvatski barokni ansambl, Zagrebačke soliste, matični orkestar, kao i sve značajnije hrvatske orkestre, te one inozemne. Rado izvodi suvremenu hrvatsku glazbu, te su cijenjene njegove izvedbe Bjelinskog, Papandopula i Kelemena (čiju je Tromberiju solistički praizveo). Posljednjih desetljeća surađuje s orguljašem Pavlom Mašićem u izvedbama repertoara za trubu i orgulje, a u toj suradnji u više navrata im se pridružuje i Stanko Arnold.

Pavao Mašić, dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Kao glavni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu, Mašić nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja koja se u toj povijesnoj crkvi kontinuirano bilježi još od 1359. g. Usporedno djeluje u zvanju redovitog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje razvija široku pedagošku djelatnost. Redovito koncertira diljem Južne Amerike, Rusije, Europe i Izraela, a kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 25 važnih inozemnih i domaćih nagrada. Iza njega su mnoge značajne izvedbe: Šest partita i Umijeće fuge J. S. Bacha, integralne izvedbe orguljskih opusa J. S. Bacha, C. Francka i D. Buxtehudea (u suradnji s Antom Knešaurekom), koncerti za orgulje i orkestar Francisa Poulenca, Ante Knešaureka, Stjepana Šuleka i Silvija Foretića, kao i intenzivan rad na pripremi i tisku sabranih djela za orgulje Anđelka Klobučara i Franje Dugana. Snima za Hrvatsku radioteleviziju i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje šest solističkih albuma ovjenčanih s ukupno 12 Porina, od čega su čak dva albuma: 1685. (2011.) i Bach: Umijeće fuge (2017.) proglašeni najboljim klasičnim albumima godine. www.pavaomasic.com

O Jozsefu Angsteru

Darko Varga: „Josef Angster – poznati graditelj orgulja iz Baranje“

Josef Angster, rođeni Baranjac, osječki stolarski šegrt i značajni europski graditelj crkvenih orgulja. Djetinjstvo je proveo u Jagodnjaku, školovanje u Osijeku, putovao je po Europi te prikupljao iskustava i učio kod najznačajnijih graditelja orgulja toga vremena (Titz-Beč, Cavaillé-Coll-Pariz). Njegov uspon do položaja europski značajnog graditelja orgulja i povezanost s Kolpingovom organizacijom značajno je obilježila njegov život.

Njegov opus, 961 crkvene orgulje koje je za života izgradio, kvaliteta je koju je za sobom ostavio. Njegov uzoran život, po Kolpingovim načelima donio mu je odličje Sv. Grgura koje mu je dodijelio papa Benedikt XV., 1918. godine.

“Ime graditelja orgulja Josefa Angstera već dugi niz godina urezano je u europsku kulturnu povijest kao trajna vrijednost. Svojim instrumentima, koji su rasprostranjeni u mnogim kršćanskim i židovskim crkvama, izgradio je ne samo ugled i status svog imena, nego preko jednog stoljeća služi na čast crkvene glazbe na području tadašnje Mađarske i cijele bivše Austro-Ugarske monarhije. Njegove orgulje još i danas odzvanjaju u većini mađarskih katedrala i 2006. proglašene su kulturnom baštinom Mađarske, što je počast velikom majstoru nakon dugo vremena. Stjecao je znanja i učio kod jednog od najznačajnijih graditelja orgulja 19. stoljeća, Cavaillé-Colla u Parizu te je usvojio puno značajki francuskog graditeljstva orgulja koje je donio sa sobom. Angster je tijekom cijelog svog života bio istinski vjernik, a to dokazuje i njegov dnevnik, koji je izdao EDITION MUSIC SÜDOST u Münchenu, 2004. godine.“ Dr. Franz Metz, orguljaš, dirigent i glazbeni stručnjak, predsjednik Udruge za njemačku muzičku kulturu jugoistočne Europe (der Gesellschaft für deutsche Musikkultur im südöstlichen Europa). Osnivač, voditelj ansambla Capella Bavarica u Münchenu.

Angsterove orgulje u Hrvatskoj

Prema dnevniku i prema popisu Angsterovih orgulja koji je sačinio Ferenc Somogyi, može se identificirati da je na području Hrvatske ugrađeno 45 orgulja s potpisom Angster :

1. Voćin, opus 8., 1872., crkva Svetoga Pohoda Blažene Djevice Marije, I/8

2. Varaždin, opus 12., 1873., sinagoga, II/20

3. Valpovo, opus 19., 1876., kapelica dvorca Prandau, II/18

4. Jagodnjak, opus 23.,1877., evangelička crkva, I/7

5. Batina, opus 25., 1887., katolička crkva, I/6

6. Gradište, opus 34.,1880., crkva sv. Franje asiškog, I/ 10

7. Podolje, opus 44., 1881., crkva sv. Ane, I/6

8. Karanac, opus 53.,1882.,katolička crkva, I/6

9. Sv. Križ-dravski, opus 60,1883., crkva sv. Križa, I/11

10. Donja Dubrava, opus, 83., 1885., crkva sv. Margarete, I/8

11. Topolje, opus 113., 1888., kapelica, I/4

12. Darda, opus 123., 1889., katolička crkva, I/7

13. Duboševica, opus 125., 1889., crkva Uznesenja Blažene djevice Marije, II/16

14. Virovitica, opus 118.,1888., sinagoga, I/8

15. Vukovar, opus 135.,1890., velika sinagoga, I/8

16. Lug, opus 136., 1890., reformatska crkva, I/8

17. Kozarac, opus 169., 1892., crkva sv. Franje Ksaverskog, I/6

18. Brođanci, opus 215., 1894., katolička crkva , I/6

19. Hodošan, opus 222., 1894., crkva sv.Ivana Nepomuka, I/6

20. Goričan, opus 252., 1896., crkva sv.Leonarda, I/9

21. Babina Greda, opus 267., 1896., crkva sv.Lovre, I/10

22. Kotoriba,opus 345.,1900., crkva 7 žalosti BDM i sv.Križa, II/ 15

23. Koška, opus 366., 1901., crkva Petra i Pavla, I/4

24. Prelog, opus 399., 1902., crkva sv. Jakoba, II/16

25. Jagodnjak, opus 403., 1902., crkva sv. Vendelina, I/7

26. Čepin, opus 416., 193., crkva Presvetog Trojstva, I/5

27. Baranjsko Petrovo Selo, opus 429., 1903., crkva sv.Lovre, I/6

28. Gundinci, opus 434., 1903., crkva sv. Mateja ap. i ev., I/8

29. Slavonski Brod, opus 439.,1904., sinagoga, I/6

30. Topolje, opus 496., 1905., crkva sv.Petra, I/8

31. Cirkovljan, opus 509., 1906., crkva sv. Lovre, I/6

32. Petlovac, opus 518., 1906., katolička crkva, I/7

33. Podravska Slatina, opus 528., 1906., sinagoga, I/5

34. Čakovec, opus 546., 1906., učiteljska škola, II/5 ?

35. Čeminac, opus 561., 1907., crkva Presvetog srca Isusova, I/9

36. Rijeka, opus 578., sinagoga, II/10

37. Radikovci, opus 613., 1908., crkva sv.Ane, I/7

38. Zmajevac, opus 616., 1908., crkva sv. Križa, I/6

39. Torjanci, opus 631., 1908., crkva Rođenja BDM, I/4

40. Kneževi Vinogradi, opus 678., 1909., crkva sv.Mihaela Arkanđela, I/5

41. Đakovo, opus 709., 1910., sinagoga, I/6

42. Habjanovci, opus 935., 1914., katolička crkva, I/4

43. Legrad, opus 936., 1914., evangelička crkva, I/5

44. Karanac, opus 974., 1917., crkva sv. Donata, I/10

45. Kneževo,opus 1268., 1942., katolička crkva, II/6

Ovaj koncertni ciklus financijski su pomogli Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Osijek, Županija osječko-baranjska, Grad Valpovo, Grad Đakovo te Đakovačko-osječka nadbiskupija.