Josef Angster – 190-godišnjak
Vjera Katalinić
„Dne 11. kolovoza g. 1872. jeknuše prvi put orgulje u starodrevnoj crkvi voćinskoj […] posve u gotičkom štilu izradjene i to po orguljaru Josipu Angster-u iz Pečuha […] koj polučivši po Njemačkoj, a osobito u Parizu kod nekoga glasovitoga orguljara obilna znanja, sada od nedavna vremena po svoj Ugarskoj na glas dolazi.“
Ove je riječi sačuvao u svojim opsežnim bilješkama Ladislav Šaban, neumorni istraživač orguljske baštine, koji je i autor nevelikog teksta o orguljaru Josefu Angsteru u Hrvatskom biografskom leksikonu iz 1973. Šaban je na svojim istraživačkim lutanjima, često uz pratnju Emina Armana, pionirski otkrivao ova kraljevska glazbala u hrvatskim katedralama, župnim crkvama i seoskim crkvicama, i o tome ostavio brojne bilješke, fotografije i objavljene radove. Njegov srodnik po istraživačkom interesu, orguljaš Franz Metz, išao je korak dalje i osim opsežnih podataka koje je učinio dostupnima u virtualnom prostoru, objavio Angsterove uspomene, pisane materinjim – njemačkim – jezikom, u kojima prikazuje svoje djetinjstvo, naukovna lutanja – Wanderjahre – i svoje brojne uspješne radove, svoju malu povijest u kontekstu velikih europskih zbivanja u drugoj polovici 19. stoljeća.
Josef (Jószef) Angster rođen je 7. srpnja 1834. u Jagodnjaku (Kácsfalu/Katschfeld, Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Austrijsko carstvo) u obitelji podunavskih Nijemaca. Kao dvadesetgodišnji izučeni stolar krenuo je na svoje naukovno putovanje najprije prema Temišvaru, a potom u Beč i dalje u Dresden, Leipzig i Köln pa u Švicarsku. Od 1863. radio je u Parizu kod Aristidea Cavaillé-Colla, najznamenitijeg orguljara svog vremena, gdje je sudjelovao u gradnji niza orgulja. Godine 1866. vratio se u domovinu i u Pečuhu (Pécs/Fünfkirchen) osnovao tvrtku za izgradnju orgulja i harmonija. Od 1869., kad su dovršene orgulje za tamošnju sinagogu, do 1903., kad je ovaj dugovječni, radišni, bogobojazni i skromni orguljar sinovima Emilu i Oskaru predao radionu sa 60-ak zaposlenika, u uporabi je bilo više od stotinju njegovih glazbala u katoličkim, židovskim i reformiranim bogomoljama na hrvatskom, austrijskom i mađarskom području, ali i izvan Austro-Ugarske Monarhije. Josef Angster umro je u Pečuhu 9. lipnja 1918. (Austro-Ugarska Monarhija na izdisaju). Zadnjih je godina bio svjedokom ekspanzije svoje tvrtke koja je prosperirala sve do sredine stoljeća, s 1307 dovršenih opusa u trećoj generaciji graditelja, ali je nakon nacionalizacije zatvorena.
Franz Metz smatra ga ne samo najvažnijim graditeljem orgulja na području Ugarske (a svakako i sjeverne Hrvatske), već i jednim od najznačajnijih orguljara svoga vremena. U Hrvatskoj je sagradio 40-ak orgulja, od Rijeke i Međimurja do Baranje (Darko Varga popisao ih je 45).
Uz 190. obljetnicu njegova rođenja organizira se međunarodni znanstveno-umjetnički simpozij u Valpovu, gdje su restaurirane jedne od njegovih najpoznatijih sačuvanih orgulja u Hrvatskoj. Sagrađene su 1876. u kapeli dvorca Prandau, kao op. 19, za baruna Gustava Hillepranda de Prandaua. Mecena nije štedio sredstva, a graditelj se pobrinuo da ove dvomanualne orgulje s 18 registara budu kvalitetne i okretne. Šaban ih smatra jednim od najvrednijih regionalnih spomenika kulture.
Iako se o Angsteru mnogo pisalo te o njemu i njegovim djelima postoji opsežna dokumentacija, na skupu se očekuje predstavljanje novih izvora, nekih novih spoznaja, novih čitanja, ali i reprezentativne izvedbe koje će još jednom potvrditi vrijednost glazbala i okruniti svečanost obilježavanja Angsterova rođendana.