Haibel [hại’bəl] (Haibl, Heibel), Jakob, austrijski skladatelj, pjevač i zborovođa (Graz, 20. VII. 1762 – Đakovo, 27. III. 1826). Približno od 1789. sudjelovao u kazališnoj družini Emanuela Schikanedera u Beču. Na poziv biskupa Antuna Mandića, 1806. preselio se u Đakovo, gdje je do kraja života djelovao kao katedralni zborovođa i skladatelj. Godine 1807. oženio se sa Sophie Weber, Mozartovom šurjakinjom. Haibel je u bečkom razdoblju skladao ponajprije za glazbenu scenu; najpopularnija mu je komična opera Tiroler Wastel (1796). Iz đakovačkoga razdoblja sačuvano je samo 16 njegovih misa (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Kuhačeva ostavština), skladanih za zbor uz orgulje.
Godina 1806. svakako je jedna od značajnijih u povijesti Đakovačke biskupije. Te godine na biskupsku stolicu u Đakovu dolazi Antun Mandić, kulturni prosvjetitelj i vješti upravitelj, koji će u devet nepunih godina biskupske službe svoju biskupiju usmjeriti na put značajne, kako duhovno-kulturne tako i materijalne obnove. Uz Mandića se vezuje nastanak današnjeg Bogoslovnog sjemeništa, reorganizacija i financijsko uređenje školstva u Slavoniji, urbanističko uređenje Đakova te organiziranje glazbenog života u stolnoj crkvi. Još iste godine kad je postavljen za biskupa, Mandić iz Beča dovodi Johanna Petrusa Jakoba Haibla (Graz, 20. srpnja 1762. – Đakovo, 24. ožujka 1826.), pjevača, kompozitora i orguljaša te ga postavlja za katedralnog glazbenog ravnatelja.
Haibla u prvoj polovici 1806. godine nalazimo u Đakovu, kako nam svjedoči jedno pismo Konstance Mozart, udovice slavnog kompozitora W. A. Mozarta. Početkom sljedeće 1807. godine, Haibel se u Đakovu ženi pjevačicom i glumicom Sofijom Weber, o čemu svjedoči matica vjenčanih župe Svih Svetih u Đakovu. Sofija je pak sestra Konstance, udovice Wolfganga Amadeusa Mozarta, a potječe iz poznate njemačke glazbeničke obitelji istoga prezimena. Spomenimo i to da je Sofija u mladosti bila vrlo bliska s Mozartom te da je pred kraj svojeg boravka u Đakovu, u pismu adresiranom na Nikolausa Nissena, prvog Mozartovog biografa, opisala kompozitorove posljednje dane i smrt.
Početkom 2017. godine u Arhivu Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu pronađeno je više, do tada, nepoznatih Haiblovih skladbi među kojima i njegov Requiem u c-molu. Haibel je komponirao mnogo glazbenih misa i druge crkvene skladbe, od kojih nam je u rukopisu sačuvano 16 komada. Mise je preuzeto Franjo Kuhač te ih uvrstio u svoju zbirku muzikalija, gdje su pronađene početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Tako se danas svih šesnaest misa u autorovim autografima čuvaju u Glazbenom odjelu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao Kuhačeva ostavština. Haibel se očito dobro snašao u novoj sredini o čemu svjedoči i činjenica da je tu ostao dvadeset godina, odnosno do kraja života. Umro je u Đakovu 24. ožujka 1826. godine i sahranjen je na mjesnom groblju, a podatke o tome nalazimo u matici umrlih župe Svih Svetih u Đakovu.
Za vrijeme svog života u Beču afirmirao se kao poznati skladatelj popularnih glazbeno-scenskih djela ( tzv. Singespiel), komičnih opera, baletnih pantomima kojih je sačuvano 20.
Povezan je s dva vrlo istaknuta skladatelja ondašnjeg vremena. Kao šurjak, s W.A. Mozartom te s L. van Beethovenom kroz balet Le nozze distrubate oder Die unterbrochene Hochzeit, čija je glazba nadahnula Beethovena za 12 varijacija na temu Menuett a la Vigano za klavir.
Najuspješnije Haiblovo djelo bila je komična opera u tri čina Der Tyroler Wastel koja se u Beču između 1796.-1801., izvela 118 puta. Ista opera se izvodila i u Zagrebu.
